Uz Jamunu se nalazilo jezero otrovano otrovom zmije Kalije. Njegova je voda postala opasna čak i za stvorenja na obali. Krišna je vidio što se dogodilo. Popeo se na stablo kadambe pokraj rijeke i skočio u vodu. Jezero se uzburkalo pri Njegovu ulasku, a Kalija je pohitao da Ga napadne.
Zmija je obavila Krišnu svojim kolutovima. Njegovi su se prijatelji uplašili, a stanovnici Vradže slijedili su tragove Njegovih stopala do rijeke. Kad su Ga ugledali u Kalijinu stisku, obuzeli su ih strah i tuga. Balarama ih je zadržao jer je znao kolika je snaga Njegova brata.
Krišna se oslobodio i zaplesao na zmijinim glavama. Kalija je izgubio snagu. Njegove su se žene tada poklonile Krišni i zamolile Ga da oprosti njihovu mužu. Krišna je prihvatio njihovu molbu; Kalija je priznao svoju pogrešku i napustio rijeku sa svojom obitelji.
Tako priča o Jamuni završava i zaštitom i milošću. Voda je oslobođena otrova, a čak i onome tko ju je zagadio pružena je prilika da ode i živi drukčije. Stanovnici Vradže nisu daleki promatrači: njihova ljubav i briga za Krišnu nalaze se u središtu prizora.